Translate

Претражи овај блог

ПОСЕБНЕ СТРАНИЦЕ | Покајање

понедељак, 1. децембар 2014.

„Naši daleki preci“


ETNOMITOLOŠKA studija Nenada Ljubinkovića „Naši daleki preci“, predstavljena je u 106. kolu Srpske književne zadruge.


Ova knjiga je, po rečima Branka Zlatkovića, autora
predgovora, zasnovana na težnjama da se uvrežene predstave
južnoslovenske mitologije, etnologije i folkloristike dopune novim
zapažanjima, sagledaju iz neobičnijeg ugla, preosmisle i preoblikuju u
logičniju celinu.

- Pokušao sam da posmatrajući
paralelno i agrarnu godinu i životni ciklus nađem zajednički imenitelj,
tako da se napravi jedna logika staroga promišljanja. Naši preci su
živeli sa prirodom, pažljivo je gledali, vrlo dobro joj se
prilagođavali. Tek sa pojavom civilizacije dolazimo do jedne,
paradoksalno rečeno, suštinske deformacije: počinjemo da verujemo da ne
vodimo poreklo od životinja koje su nam totemi, od drveća, biljaka, čak
ni od kamena, da nemamo veze sa vodom kao izvorištem života, nego
počinjemo da mislimo da je onaj ko je stvarao svet morao ličiti na nas.
To da smo mi oličenje Boga na zemlji je vrlo opasna i po taštini
dalekosežna ideja koja nije vodila i ne vodi dobru - kaže Ljubinković.

Autor, takođe, pravi i otklon prema pristupu i rezultatima istraživanja etnologije i antropologije u zapadnoj Evropi i Americi.

KELTI I TRAČANI Uticaj starosedelaca Balkana na mitologiju Južnih Slovena, po Ljubinkovićevim rečima, vrlo je bitan:
- Tu se prepliću posebno Kelti i Tračani, pa Rimljani, Grci...
Određene
teme, motivi, gledanja prelaze od jednog naroda u drugi, vraćaju se
trećem narodu i svako to posmatra uz određene izmene kao svoju tekovinu.
Smešno je govoriti o nacionalnoj čistoti Balkana. Nijedan narod koji je
naseljavao Balkan nije mogao da iščezne, a druga je stvar da li se
stopio sa drugima. Određeni tragovi ostali su trajno. Imena naših reka
imaju nastavak keltskog porekla „ava“, što je rečni tok.
-
Potpuno me raspamećivao arogantan odnos, prepotencija i nerazumevanje
koje Zapad ima u celini prema onome što smatra primitivnim delom ostatka
sveta - kaže Ljubinković.

Nevolja u našoj
etnološkoj i antropološkoj nauci je, po njegovim rečima, što se predano i
bez mnogo rezerve koriste opisi koje imamo od Vuka Karadžića nadalje.

-
Iz ove knjige izostavio sam jednu polemičku studiju o Vuku Karadžiću,
njegovom poznavanju narodnog života i narodnih običaja i zašto je svoje
delo o tome ostavio nedovršenim. Početkom 19. veka počela je potpuna
degeneracija narodnih običaja, to više nisu bili obredi, dakle više nije
bilo svetosti u njima. Problem je što Vuk nije mogao da predano obilazi
teren i da proučava sve naše krajeve. Bio je prinuđen da se pismima
obrati ljudima, kako bi mu opisali narodne običaje, a u to vreme pismeni
ljudi bili su sveštenici i učitelji. Sveštenici koji su imali otpor
prema svemu onome što liči na paganstvo i učitelji koji su mahom
dolazili iz Vojvodine i takođe imali određene rezerve - kaže
Ljubinković.

Težište istraživanja prikazanog u
knjizi bilo je, po njegovim rečima, usmereno na južnoslovenske zemlje i
pretežno na oblasti naseljene žiteljima Srbije.

O ovoj studiji govorila je i recenzent Smiljana Đorđević Belić, a odlomke iz knjige čitao je glumac Srba Milin.

GENETIKA

Davnašnji
čovek je, smatra Ljubinković, mnogo pre moderne nauke uočio postojanje
genetike i prirodnije je i razumnije shvatio vaskrs - ne kao fizičku,
već kao genetsku neuništivost.



Ljubinković: Vredni tragovi iz starog sveta | Kultura | Novosti.rs

Документарни филмови Сазвежђа З